Kroz povijest čovječanstva, bilježi se veliki broj neobjašnjivih nestanaka, ljudi, aviona, brodova pa i čitavih sela. Nitko im nikada nije ušao u trag i sve su to slučajevi koji se vjerojatno nikada neće razjasniti. O tom su već snimani mnogi filmovi, serije, napisane mnoge knjige, a ovdje ću Vam pokušati prepričati nekoliko primjera za koje ste već možda čuli, a možda i niste. U svakom slučaju nadam se da će Vam biti zanimljivo. Pa krenimo!
IX. rimska legija
U borbi iskušana i veoma izvježbana deveta rimska legija trebala je 118. godine p.Kr. uspostaviti red na Iberijskom poluotoku, kad se brigantsko kraljevstvo pod vladarom Arviragusom pobunilo protiv rimske vladavine. No, ta tadašnja elitna postrojba nikada nije stigla na željeno odredište, a nije se ni vratila kući u Rim. Nikada nije pronađen ni trag od 6000 tisuća vojnika i njihove pratnje. Uzalud su i arheolozi dvadesetog stoljeća tragali za dokazima njihovog nestanka, njihove sudbine. Što više, nije otkriven nijedan mač, nijedan štit, nijedna zastava, ništa. I sami Rimljani bezuspješno su tragali za svojom devetom legijom, što je vidljivo iz rimskih spisa u kojima je još nazivaju i "nesretna deveta".
Okrutna sudbina vojnika Juan Ortege
Španjolski vojnik Juan Ortega bio je 24. listopada 1653. godine na straži u Manili, tadašnjem glavnom gradu španjolskih Filipina. Iste noći netragom je nestao. No, iste noći pojavio se 17 tisuća kilometara dalje, u tadašnjem španjolskom Meksiku. Prema službenim zapisima španjolske vojske, trebao je odmah biti osuđen na smrt jer su smatrali da je dezerter i da bezobzirno laže. Sud se ipak pokazao blagim te je udovoljio njegovoj molbi da sačekaju vijest o navodnoj smrti španjolskog guvernera na Filipinima, a koji je prema izjavi vojnika umro netom prije njegovog neobjašnjivog nestanka. Nakon tri mjeseca stigla je potvrda u Meksiko kako je guverner stvarno umro te je vojni sud oslobodio Ortegu. No, nesretni vojnik nije se dugo veselio, odmah nakon presude uhitila ga je inkvizicija koja ga je zbog čarobnjaštva osudila na smrt i odmah smaknula.
Nestalo selo I
Najstariji poznati slučaj nestalog sela datira iz 1585. godine. Taj se slučaj neprestano istraživao, no nikad nije razjašnjen. Na tadašnjem otoku Ranoke, u današnjoj Sjevernoj Karolini, Sir Walter Raleight i engleski doseljenici osnovali su naselje. Naselje je u idiličnoj okolici veoma brzo raslo, tlo je bilo plodno, a i prva žetva uskoro se našla u spremištima, tadašnjim ambarima. Sir Walter je tada odlučio otploviti u Europu, dovesti još doseljenika i još potrebne opreme. Po povratku, zatekao je selo mrtvo i napušteno. sjekire su ležale ispod stabala koja su trebala biti iskrčena. U ormarima i sanducima nalazila se ostavljena odjeća i obuća. Ništa nije upućivalo na borbu ili iznenadni odlazak stanovnika. Nikad se nisu našla trupla ili bilo kakve naznake borbe.
Norfolška pukovnija
Početkom dvadesetog stoljeća, 1915. godine u bici kod Galipolja poginulo je na tisuće vojnika. Netragom ih je nestalo 266. Nestanak je bio toliko neobičan da je general Sir Jan Hamilton sastavio iscrpan izvještaj o tome, a koji je zatim poslao tadašnjem britanskom ministru rata lordu Kitcheneru. Mnogo vojnika je svjedočilo kako je pukovnik Beauchamp s dijelom svoga bataljuna koji je pripadao norfolškoj pukovniji, umarširao u oblak koji je lebdio iznad uzvisine. Iz tog se oblaka naime, više nikad nije pojavilo 16 časnika i 250 vojnika. Nikada ih više nitko nije vidio, niti išta čuo o njima. Također se nije pronašao nikakav njihov trag, nikakav dio opreme, zastave, oružja, pa čak ni dugme ili kopča s uniforme. Bez posebnog objašnjenja, nakon turske kapitulacije, 1919. godine Englezi su kao pravo tražili oslobađanje navodno zarobljenih 266 vojnika. No, osmanlijska vlast im nije mogla ispuniti zahtjev, naime o tim vojnicima nisu ništa znali, niti su ikad s njima došli u bilo kakvu vezu.
Nestalo selo II
Postavljač zamki, Joe Labelle često je posjećivao eskimsko selo u sjevernoj Kanadi, udaljeno 300 kilometara od grada Churchilla. No, u mjesecu studenom 1930. godine došavši u selo sve je bilo drukčije nego inače. Nijedan pas nije lajao, nije bilo nijednog čovjeka, posvuda samo sablasna tišina. Sve je izgledao kao da su stanovnici napustili selo samo na par minuta. Lonci iznad vatre bili su puni jela, u nekoliko koliba na odjeći su se nalazile šivaće igle, kao da su nedavno odložene. Nije bilo nikakvih tragova borbe, uz obalu su bili privezani kajaci, psi su bili privezani ali izgladnjeli. U kolibama su se nalazile puške i sve ostale uobičajene stvari. Joe je o svemu obavijestio kanadsku konjaničku policiju. Uskoro je i vojna policija svim sredstvima istraživala tajanstveni slučaj. Svi mogući tragači pretražili su kilometre i kilometre oko sela, nitko ništa nije našao. Pripadnici konjičke policije odustali su od daljnjeg traganja nakon nekoliko tjedana bezuspješne potrage, a u njihovim spisima piše da se nestanak Eskima može opisati samo kao "neobjašnjiv".
Cepelin L-8
Za vrijeme drugog svjetskog rata, 18. kolovoza 1942. godine u zaljevu San Francisca podigao se cepelin L-8. Poručnik D. Cody i pomorski kadet Charles E. Adams svojim cepelinom tražili su neprijateljske podmornice. Posade obližnjih patrolnih čamaca i ribarica primijetile su da je cepelin odjednom izgubio visinu i odmah nakon toga bio povučen uvis. Kontrolni toranj u zračnoj luci uzaludno je pokušavao uspostaviti kontakt s dvojicom vojnika. S cepelina L-8 nitko se nije javljao. Cepelin je prema svjedočanstvima uronio u sivi oblak, jedini koji se nalazio na čistom plavom nebu, kada je oblak otplovio, nestao je i cepelin. Dva sata nakon opsežne potrage, neoštećen i sasvim ispravan cepelin je pronađen na plaži. Ali od dvojice vojnika nije bilo ni traga. Njihovi padobrani nalazili su se u cepelinu, radijski uređaj bio je ispravan, paljenje je bilo namješteno i ispravno kao i pedale gasa, sve je bilo u ispravnom i neoštećenom stanju. Unatoč intenzivnoj potrazi, dvojica vojnika nikad nisu pronađena.
